varšavska ulica, zagreb / warsaw street, zagreb



Tomislav Turković: 6 fotografija iz serije 'Varšavska', lipanj 2010.

______
Tekst Ivane Hanaček uz seriju fotografija na izložbi '(ne)zavisni', Galerija SC, 2011.



Nije bilo moguće razabrati o čemu su pričali, ali bilo je jasno da su se svađali. Nisam mogla prestati zuriti u taj stan. On je zapalio lulu i sjeo u fotelju pored velike sobne lampe. Na stolu je bilo nekoliko gevulde kokeja - okruglih kolačića skromnoga tijesta u čijem srcu se nalazi bogata marcipanska krema.

Dobro se sjećam tog prizora, prvog susreta s gradom, koji je ujedno bio i izravan susret s njegovim stanovnicima čiju intimu veliki amsterdamski prozori bez zavjesa izlažu pogledima brojnih prolaznika. Iako neki tvrde da su takvi prozori nastali iz nužnosti - zbog malih količina sunčevog svjetla na sjeveru Europe, drugi tu arhitektonsku osobitost tumače kao izlaganja s predumišljajem diktirana protestantskim stavom koji kaže da se u kući nema što skrivati od javnosti.

Moguće je uspostaviti vezu između amsterdamskih izloženosti i šest kolor fotografija iz serije 'Varšavska' Tomislava Turkovića. Fotografije su snimljene na ulici starim analognim fotoparatom Kiev, tijekom građanskih protesta protiv neoliberalnih standarda u operiranju prostorom grada koji se više ne percipira kao opće dobro nego kao kapitalni resurs*. Iako je Turković kao aktivist sudjelovao u višegodišnjim akcijama Prava na grad i Zelene akcije te je svojom kamerom često dokumentaristički, u crno-bijeloj tehnici, bilježio tvrdoglav otpor građana solidariziran u suprostavljanju privatizaciji i refeudalizaciji javnog prostora, u ovoj seriji prisutan je intimistički pristup. Fotograf građane-aktiviste vadi iz gomile, snima ih u intimnim trenucima spavanja ispod impoviziranog šatora, portretira ih u krupnom kadru, izbliza uspostavljajući bliskost netipičnu za odnos fotografa i slučajno zatečenih osoba na ulici. Bliskost uspostavlja i na drugoj razini, zavirivanjem u improvizirane postelje garađana, snimajući njihove torbice, kutijice pa čak i cipele. Vidimo aktivistički accessorize u krupnom planu: balerinke, paketić duhana i esej francuskog antropologa Marc Augea Pohvala biciklu kojeg je kritka proglasila sjajnom metaforom za ocrtavanje više ili manje prijateljskog lica grada u kojem živimo. Motiv borbe za pješačku zonu, za prostor ulice i za grad biciklista u ovoj seriji prisutan je latentno - tek kroz indijanske ratničke boje na licu djevojčice.




* FEĐA VUKIĆ,Identitet, plan i tradicija - jedan mogući okvir za viđenje pedeset godina djelatnosti
Urbanističkog instituta grada Zagreba, u: Operacija grad: Priručnik za život u neoliberalnoj stvarnosti,
(ur.) Leonardo Kovačević i dr., Zagreb, 2008.,197- 205, 204.



Ivana Hanaček


______




Tt: 'Varšavska', 2010.


Tt: 'Varšavska', 2010.


Tt: 'Varšavska', 2010.


Tt: 'Varšavska', 2010.


Tt: 'Varšavska', 2010.


Tt: 'Varšavska', 2010.